Ja se zaista brinem,za buducnost svoje dece.
Brine me,u kakvom drustvu ce oni ziveti i u kakvom drustvu ce ziveti njihova deca.
Brinem se za buducnost i vase dece,jer ce ona ciniti drustvo moje dece.
Svakodnevno nas mediji upoznaju da je neki srednjoskolac ubo nozem drugog srednjoskolca jer mu se nije svidjalo kako ga je ovaj gledao. Ili se zabavljao sa njegovom simpatijom.
Onda srednjoskolac udario profesora,jer mu je ovaj dao slabu ocenu. Devojcica maltretirala drugu devojcicu,jer je ova slabog imovnog stanja,mirna i nije "u trendu". Devojka ili mladic nadjeni mrtvi jer se predozirali.Ucenica osnovne skole, pokusala samoubistvo jer je neko prosledio njene golisave fotogafije.
Ovo je malo je reci STRASNO I ZALOSNO,a samo je delic nase svakodnevnice.
Sta se to desilo tj.sta se to desava sa nasom decom.
Nemojte molim vas,samo sa pricom da su im data veca prava,a da su roditeljima uskracena. Nemojte da se vadimo kako ne mozemo i ne smemo nista,jer ce nam socijalno uzeti decu. Pa neka ih uzmu.
Da,neka ih uzmu. Ako ja kao roditelj ne mogu da vaspitam, obuzdam i necemu naucim svoje dete, pa neka ga drzava oduzme od mene, jer ja ocigledno nisam sposobna da vodim racuna o njemu.
Secam se kada mi je stariji sin,(bio je tada 4.razred osnovne) nakon rasprave u vezi domaceg zadatka, jer ga nije napisao i mog povisenog tona (znao je da dobije batine kad jako nesto pogresi) rekao "Nemas prava da vices na mene, niti da me tuces,jer su nam u skoli rekli da mozemo da prijavimo roditelja koji maltretira svoje dete". Stala sam sokirana na momenat, gledajuci u svoje dete i videci u njegovom pogledu, zloslutnu iskru pobede, jednog malog - jos nesvesnog zivota i kakav zivot moze biti - bica.U sebi pomislih,vidi ga pile, jos se nije ispilio a zna zakon i svoje pravo. Koji zakon meni moze da zabrani da vicem na svoje dete ili da ga cusnem? Koji? Sad cu da mu zalepim jednu vaspitnu,pa nek zove kog hoce.
Ipak, samo sam ga pitala- "Dobro,a jel ja tebe maltretiram".- "Da"-rekao je.-"Uzmi onda telefon"-uzela sam telefon i stavila mu ga u ruke "Sad pozovi policiju, i odmah me prijavi. Oni ce odmah doci i spasiti te, pa ce te dati u neku porodicu, gde ce ti mozda biti bolje, mozda nece, -ne znam. Ali znaj,da posle nema nazat, nemozes se vratiti i reci, ja sam se salio".
Gledao me je ne verujuci sta sam trazila od njega. Sklonio je telefon. I nikada vise mu nije iz ustiju izasla pretnja da ce me prijaviti. A nije ni imao razloga, jer detetu se prica, a cuska ide kad od te price nema vajde. A ja sam ih smorila pricom, retko sam koristila batine-ali ih je bilo. Sad kada su vec poodrasli, sami kazu, da su batine dobijali samo kad su ih stvarno zasluzili.
Dakle ne moze mi zakon oduzeti pravo da kao normalan roditelj vaspitavam svoje dete.Moze, ako sam nasilnik koji bez razloga maltretira fizicki i psihicki,koji ne vodi racuna ili daje los primer detetu.
Tada da.
A koji primer dajemo kao roditelji, kojima je svaka osoba sa kojom se ne slazemo "budala", "luzer" "gluperda" "nesposobnjakovic", i kojoj u svakom momentu mozemo da razbijemo "glavurdzu", "njonju","njusku". Jer smo mi "najpametniji","najjaci" "najsposobniji" itd.
Da li mi sami,postujemo jedni druge? Nebitno da li je supruznik ili komsija,rod ili sasvim nepoznata osoba u pitanju? Da li postujemo starije? Drugog vozaca,dok vozimo,kasirku,sluzbenicu u posti? Da li nasa deca vide,i osecaju da te osobe postujemo ili bar ispostujemo?
Ako vec moramo na poslu da provedemo vecinu dana, i nemamo vremena za nasu decu,onda bar postujmo nastavnike i profesore koji su vecinu vremena sa tom decom. Koji NAS menjaju u vaznoj ulozi vaspitanja i edukacije. Nemojmo da deca osete,da mi sami nemamo lepo misljenje o tim ljudima kojima je posao da ih nauce vrednostima, za koje mi nemamo vremena ili potencijala. A ti isti prosvetni radnici, bi mogli da jednom-za promenu- stupe u strajk trazeci veca ovlascenja, umesto vecih plata. Tako bi dokazali da im je zaista u interesu dobro dece,,umesto sto se i oni (doduse cesto opravdano) vade na to , kako ne znaju skim im je gore, da li sa nevaspitanom decom ili nedokazanim roditeljima. Zapitajmo se koliko je zaista nase krivice - krivice roditelja - za sunovrat nase dece.
I koliko je Dusko Radovic bio u pravu kada je rekao "Tucite svoju decu,onda kada pocnu da lice na vas"
Vratimo se vrednostima, kojima smo MI bili uceni. Ucimo tako i nasu decu. Jer samo tako ce za njih biti neke buducnosti. Ovim putem,kojim se krecemo kao drustvo,bojim se da ce nam drzavne skole liciti na one iz Americkih filmova - nikakve - gde deca nose nozeve i pistolje,drogu...jednom recju, skolovanja nece ni biti , bar ne adekvatnog. Skolovanje ce imati samo imucna deca, koja ce moci da plate privatne skole, koje su u stvari onakve i sa onakvim poretkom , koji smo mi imali...nekada ...ne tako davno.
Isto tako, sa ovakvim vaspitanjem i skolstvom koje imamo, gde se petice dele sakom i kapom (sve pod izgovorom - samo da se prodje sto bolje) bojim se buducih doktora, hirurga, ginekologa, gradjevinara, pravnika, elektricara...
Jer oni koji ce to postati svojim znanjem,otici ce nam tamo gde ce dobiti postovanje. Nama ce ostati oni koji su imali "najpametnije" "najjace" i "najsposobnije"roditelje. A tada ce, bojim se biti vec kasno da nesto preduzmemo.
Zaista se brinem za nasu decu...
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.